Bankarska uredba – Zaštita depozita za klijente švajcarskih banaka

Da li je švajcarski model osiguranja depozita siguran i razuman?

Švajcarski model osiguranja depozita je siguran i razuman. Zasnovan je na robusnom sistemu koji organizira i nadgleda Švajcarsko udruženje bankara esisuisse.

Sve banke i trgovci vrijednosnim papirima koji su regulisani od strane FINMA-e sa sjedištem u Švajcarskoj su članovi ovog udruženja. Sigurnost ovog modela leži u njegovoj strukturi i mehanizmima koji stupaju na snagu u slučaju nesolventnosti banke.

Model ima smisla jer jača povjerenje klijenata banke i promoviše stabilnost finansijskog sistema. Pouzdana zaštita depozita sprječava panično povlačenje u kriznim vremenima i pomaže u osiguravanju stabilnosti banaka. Ovo je posebno važno u zemlji poput Švajcarske, koja je poznata po svojoj finansijskoj stabilnosti i snažnom bankarskom sistemu.

Osiguranje depozita jača povjerenje klijenata u banke, što zauzvrat podržava ukupnu ekonomsku stabilnost. Zaštita depozita također može spriječiti zajmoprimce da moraju povećavati postojeći kredit kako bi premostili finansijski gubitak.

Gornja granica od 100.000 franaka

Prema švajcarskom zakonu o bankarstvu, ove institucije su u obavezi da obezbede posebnu zaštitu za određene depozite klijenata. U slučaju bankrota banke, druge švajcarske banke stupaju na snagu da garantuju osigurane depozite do 100.000 franaka po klijentu, a isplate se vrše u roku od mjesec dana.

Ova zaštita se primjenjuje na klijenta banke, a ne po račun, a uključuje i zajedničke račune kao što su računi domaćinstava.

Ukupan iznos osiguranih depozita trenutno je ograničen na 8 milijardi franaka, što odgovara oko 1,6 posto svih bankarskih depozita osiguranih u Švajcarskoj. Osigurani depoziti uključuju podatke kao što su srednjoročne obveznice na ime vlasnika, kao i stanja na švajcarskim privatnim, štednim, numeriranim i računima preduzeća.

Kolektivno finansiranje fonda za zaštitu depozita, u koji doprinose sve banke učesnice, osigurava da postoji dovoljno sredstava za zaštitu depozita klijenata do određenog iznosa.

Iako postoji velika razlika između službeno osiguranih depozita i sredstava dostupnih esisuisse-u, takva gornja granica je neophodna. Svrha postavljanja ove gornje granice je ograničavanje rizika za sistem osiguranja depozita.

Previsok iznos pokrića mogao bi preplaviti finansiranje sistema, dok bi prenizak iznos ugrozio povjerenje korisnika. Gornja granica od 100.000 franaka stoga predstavlja razuman kompromis koji osigurava i zaštitu klijenata i finansijsku održivost sistema zaštite depozita.

Privatno udruženje umjesto vlasti

U Švajcarskoj osiguranje depozita ne organizira državni organ, već privatno udruženje pod nazivom esisuisse.

Prvobitno je esisuisse bio direktno povezan sa Udruženjem švajcarskih bankara, što danas više nije slučaj nakon promjena. Ipak, današnja verzija esisuisse-a je i dalje zasnovana na principu samoregulacije banaka.

Ova struktura ima i prednosti i nedostatke. Jedna od prednosti je blizina udruženja bankama i duboko poznavanje bankarskog sektora, što omogućava efikasnu administraciju i brzu reakciju u slučaju krize.

Nedostatak bi mogao biti to što privatno udruženje možda nema ista ovlaštenja i moć izvršenja kao vladina agencija. Ovo olakšava vladinim organizacijama da se integrišu u vreme krize, na primer u saradnji sa Narodnom bankom i organom za nadzor banaka.

Državne organizacije mogu se lakše integrisati u vreme krize, na primer u saradnji sa Narodnom bankom i organom za nadzor banaka.

Ipak, esisuisse se do sada etablirao kao pouzdan i kompetentan igrač, sposoban da efikasno upravlja fondom za zaštitu depozita i brzo reaguje u hitnim slučajevima. Bliska saradnja sa bankama i kontinuirano praćenje sistema takođe doprinose sigurnosti i stabilnosti zaštite depozita.

Nema rezerve gotovine

Švajcarski sistem zaštite depozita nije zasnovan na fizičkoj rezervi sredstava, već radi po takozvanom „principu pay box“. To znači da se osiguranje depozita koristi samo za isplatu depozita ako je banka likvidirana. Ipak, obaveza je banaka da brzo obezbijede sredstva u slučaju nesolventnosti.

To znači da su banke dužne da u hitnim slučajevima odmah polažu sredstva u zaštitni fond za zaštitu depozita klijenata. Ako to nije slučaj, kredit za parove može biti rješenje.

Međutim, ovaj model bi se mogao suočiti s izazovima u ekstremnim kriznim slučajevima, na primjer ako nekoliko banaka istovremeno upadne u probleme. Sposobnost banaka da brzo obezbijede likvidnost je ključna za efikasnost sistema.

Da bi se osiguralo da su ovi resursi zaista dostupni u hitnim slučajevima, neophodni su strogi regulatorni zahtjevi i kontinuirano praćenje.

Relativno uska ovlaštenja

Ovlašćenja švajcarskog sistema zaštite depozita su relativno uska. Osnovni zadatak je osigurati depozite klijenata do utvrđenog limita.

Nadalje, sistem nema široka ovlaštenja za reorganizaciju ili restrukturiranje banaka. To znači da šema garancije depozita služi prvenstveno kao mehanizam zaštite za klijente, a ne kao alat za spas banaka.

Ovaj uski fokus se može posmatrati kao prednost jer povećava efikasnost i jasnoću sistema. Međutim, fleksibilnost može nedostajati u složenim kriznim situacijama gdje je potrebna sveobuhvatnija intervencija.

Neophodan dodatak: Hitna pomoć za likvidnost

Hitna pomoć za likvidnost (ELA+) je ključni dodatak švajcarskom sistemu osiguranja depozita zbog nedovoljnih ovlašćenja. Dok osiguranje depozita osigurava zaštitu depozita klijenata u slučaju nesolventnosti banke, ELA+ nudi bankama kratkoročnu podršku likvidnosti u kriznim situacijama.

Ovu podršku pruža Švajcarska narodna banka (SNB) i ima za cilj premošćavanje uskih grla likvidnosti i osiguranje stabilnosti finansijskog sistema. Kombinacija osiguranja depozita i ELA stoga nudi sveobuhvatan mehanizam zaštite koji osigurava sigurnost depozita klijenata i stabilnost bankarskog sektora u cjelini.